Arhiva
« » ruj 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • E.M.Remark: Vrijeme života i vrijeme smrti
    Noću je čovjek ono što bi stvarno trebalo da bude; ne ono što je postao.
  • E.M.Remark: Vrijeme života i vrijeme smrti
    ...kad čovjek nekoga voli javljaju se mnoge nove vrste straha koje ranije nije ni znao...HTIO SAM SAMO IMATI NEŠTO ŠTO BI ME DRŽALO, A NISAM ZNAO DA ČOVJEK POSTAJE DVAPUT RANJIVIJI KAD TO IMA.
Brojač posjeta
24006
  • Aurelije Augustin: Ispovijesti
    Kaži duši mojoj: Spasenje koje ja sam (Ps 35,3) ...Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je. Ruševina je: popravi je. Ima na njoj nešto što vrijeđa oči tvoje: priznajem i znam. Ali tko će je očistiti? Ili kome ću ako ne Tebi vapiti: Od tajnih grijeha mojih očisti me, Gospodine, a od tuđih poštedi slugu svoga? (Ps 19, 13.14)
Blog
srijeda, rujan 13, 2017
kada pogledaš ustaljene putove

koji se pretvaraju nakon kiše

u bare i baruštine

sasvim je normalno potražiti

onaj svoj put

koji stopalima odgovara

kao i duši

 

biti svoja

biti svoj

 

Marianne @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 14, 2017
neke su riječi bile važne

i sad kad je umro njihov brat

tvoj brat

hoćešlise pridružiti ili ćeš se skrivati

i zašto tajiti da si s njima ako

je to nešto dobro

Marianne @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 6, 2017
ako između pljuskova kiše

pomisliš na mene

ako ponekad netko ima sličan

smijeh i sjeti te na mene

ako tišina postane tvoj učitelj

kao što je i moj

ako sretneš oči kao što su moje

ako....

......

pomislim

sjetim

učim

gledam

....

Marianne @ 17:26 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 3, 2017
 

Gledam tvoju fotografiju hladno

Bez želje da se sjetim

Koliko si mi onda značio

I ta tvoja neka pitanja koja su doista

U meni pobuđivala želju da ti najbolje odgovorim

Tvoj pogled je ostao daleko

Ali još uvijek na žalost osjetilo bi moje

Srce tvoju blizinu kao da bi znalo

Nisam te htjela voljeti

I zato sam ti rekla da te volim

Da pokvarim sve

I odem

Jer sve kao da je već rečeno, viđeno, kazano

Svatko u svome svijetu iluzija

Nemam točki, zareza ili bilo čega

Samo nijemost nad nerečenim Zbogom

Nesječenim zrakom britkih misli

Koje su uvijek padale tebi i meni na pamet

Uvijek mi je bilo drago šaliti se s tobom

Opraštam se i danas od tebe

Ne znajući više jesi li san ili utvara, tek moj umišljaj

Živim

Oprosti…ne nosim naočale

Možda bih imala bolju sliku nakon svega

Čista patetika…a tako bih malo tvog humora...

 

Marianne @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 31, 2017
kada ne očekuješ da ćeš pronaći

jer ne tražiš već predugo vremena

kad se trudiš zaboraviti kome si jednom

izrekao riječi

kada više neosjećaš i pored tebe sve prolazi

kao sve već viđeno

kada te ne čudi što te blate, a tebi je svejedno

jer vrtiš neki drugi film u glavi kada si svjestan

koliko si se davao a oni su i dalje ocrnjivali

tvoj rad i minorizirali

sad više ne mogu, jer meni više nije stalo

nije priznajem i sebi

jer da je i njima radili bi drugačije

ali ne zanimaju me više oni

nimalo...

nimalo...

ne očekujem ništa od njih

ali se nadam nečem drugačijem

bez lažnih osmjeha i podmetanja

želim osjećati ponovo radost zbog stvaranja

želim ponovo imati osmjeh a ne grč

želim ponovo....

Marianne @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 15, 2017
ja te već dugo ne tražim..ne zato što me nije briga ili zato što ću te uvijek čuvati u svom srcu na posebnom mjestu...samo jednostavno...ne tražim te a htjela sam uvijek progovoriti s tobom pokoju pametnu...ali zapravo nisam skužila tko je od nas više bio preplašen...kao neki srednjoškolci...i to je valjda sasvim u redu...

naučila sam mnogo dok sam bila bolesna, naučila sam da ti je dovoljan jedan netko tko te vidi kakav bi mogao biti, osoba stvarna...koja te prihvaća i vidi tvoje najbolje i tvoje najgore i svejedno...malo je takvih...za mene kažu da sam vjerna ko pas...i nije neka radost...kad te prokljuve iskoriste za svoje i odbace...

vidjela sam mnogo i ponekad kad su me najviše udarali imala sam smisla jer ono u meni htjelo je pokazati najbolje ima mjesta kad i nisam uspjela ali sam prihvatila...

sad krećem dalje...

i da ponekad...pomislim i na tebe

jer sam vjerna misli na prijateljstvo bez obzira na ljubav

Marianne @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 5, 2017

 

Nemoj se okretati za prošlošću

neka te današnji dan vodi.

Budi u njemu!!

Marianne @ 06:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.