Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
  • E.M.Remark: Vrijeme života i vrijeme smrti
    Noću je čovjek ono što bi stvarno trebalo da bude; ne ono što je postao.
  • E.M.Remark: Vrijeme života i vrijeme smrti
    ...kad čovjek nekoga voli javljaju se mnoge nove vrste straha koje ranije nije ni znao...HTIO SAM SAMO IMATI NEŠTO ŠTO BI ME DRŽALO, A NISAM ZNAO DA ČOVJEK POSTAJE DVAPUT RANJIVIJI KAD TO IMA.
Brojač posjeta
23898
  • Aurelije Augustin: Ispovijesti
    Kaži duši mojoj: Spasenje koje ja sam (Ps 35,3) ...Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je. Ruševina je: popravi je. Ima na njoj nešto što vrijeđa oči tvoje: priznajem i znam. Ali tko će je očistiti? Ili kome ću ako ne Tebi vapiti: Od tajnih grijeha mojih očisti me, Gospodine, a od tuđih poštedi slugu svoga? (Ps 19, 13.14)
Blog
ponedjeljak, kolovoz 22, 2016

 

u pogledu čovjek ima sve

zrak  vodu  kruh dom

prijatelja

Marianne @ 06:20 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 10, 2016

 

I danas mi je srce govorilo

da si ti tu

ali čudno je bilo da sam i ja bila tu

na tome istom mjestu.

Ponovo nisam znala da ćeš

ti biti.

Kako je to čudno svaki put.

I svaki put se upitam što li je to

i kojim povodom mi to srce govori

o tebi kad ti si mene zaboravio,

kad ti si otišao

niti glasa već dugo

a ja...ja sam tek tijelo

u kojem se srce uskuca kad čuje blizu

otkucaje tvoga srca.

 




Marianne @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 2, 2016

 

skočiti padobranom

ili

ne

Marianne @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 31, 2016

 

tek rijetki vide ljepotu dana

rađanje jutra i

odlazak sunca

 

neki su trenuci nemjerljivi

Marianne @ 17:11 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, srpanj 30, 2016

 

Mene rastuži spoznaja, onako, ponekad sasvim obična.

Tijelo su pojeli crvi.

Duša je po odluci negdje.

A zaborav ne prolazi...

 

Volim kišu...ali ne dolazi...

Marianne @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 22, 2016

 

sanjala sam noćas kako izgubljeno sama trčim

i možda je to onaj upozoravajući san

što miješa se sa životom

odjednom me tvoja ruka uvuče u neku prostoriju

i baš odjednom

tvoje usne na mojima

kao neki čekani trenutak

sablažnjiv ugodan i neponovljiv

zaustavljen

baš kako i treba


 

sanjala sam...

Marianne @ 05:52 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 19, 2016
 

samo da me voliš...

Marianne @ 06:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.